Centar je osnovan 1965.godine. CPA Pula je tada bez ikakvih materijalnih i financijskih sredstava započeo svoj razvoj te je u narednim godinama odigrao značajnu ulogu u razvoju podvodnih aktivnosti grada Pule, Istre i Hrvatske.
Bez opreme nema podvodnih aktivnosti, pa je nabavka opreme i bila glavna preokupacija upravnog odbora. Prvim skromnim financijskim prilozima nabavljeno je nekoliko pari peraja, maski i odijela. Društvo «Naša djeca « ustupilo je tada klubu jednu manju prostoriju na Stoji koja je služila za čuvanje nabavljene opreme.

Izvršenjem manjih radova pod vodom, materijalna baza je poboljšana a značajna pomoć klubu stigla od:

• Ratne mornarice ( instruktori i voditelji ronjenja, ronilački aparati i prevođenje na pozicije ronjenja morem)
• Vatrogasne postrojbe Pula (prevođenje ronioca i opreme na pozicije ronjenja kopnom),
• PIK-a «Mornar» Split poklonio nam je 2 kompletna aparata za ronjenje),
•  HPT-a Verudela OUR «Zlatne stijene» koji su nam uvezli i poklonili naš prvi kompresor «Cyclone».

Prvi tečaj za ronilačku kategoriju «Sportski ronilac»1965.godine. Tečaj je završilo ga je 17 kandidata a vodio ga je instruktor Tomislav Stipančić.

Završetkom tečaja ojačala je kadrovska baza te u klubu počinje kontinuirani rad na sportskom rekreativnom i obrazovnom području.

U prvim godinama održavana su 1-2 tečaja godišnje. Karakteristika tih tečaja je da su kroz njih prošli prvi entuzijasti, od kojih još i danas dobar dio radi u CPA Pula, KPA Uljanik, RSD Mladost Medulin i drugim udrugama HRS-a.
Od 1969.godine pa do danas, svake godine je održano više tečajeva.

Posebno izdvajamo 1971.godinu, kada je u CPA «Pula» održao 9 tečajeva i to 1 za sam klub, te po jedan za : RSUP Zagreb, RZ za zaštitu spomenika kulture, KPA «Murska» Osijek, KPA «Đuro Đaković» Slavonski Brod, KPA «Drava» Varaždin Čakovec, KPA «Amfora» Rab, KPA «Poreč» Poreč, KPA «Rovinj», te u organizaciji VFK Zagreb i Ronilačkog Saveza Hrvatske održan prvi tečaj za instruktore ronjenja.

Taj tečaj su pored Stipančić Tomislava, Bijelić Drage i Brodarić Andrije koji su i ranije bili instruktori, završili i prvi naši instruktori: Millotti Claudia, Franinović Ivan i Vitez Josip.

Obuka kadrova postaje tada u okviru Ronilačkog Saveza Hrvatske jedan od najvažnijih zadataka kluba te klub postaje u pravom smislu riječi rasadnik ronilaštva. Završetkom tečajeva održanih tijekom 1971.godine dolazi do prave plime podvodnih aktivnosti Istri i Kvarnerskim otocima te posebno u kontinentalnom dijelu Hrvatske.

Instruktori CPA vodili su tečajeve u : Rapcu, Poreču, Rovinju, Malom Lošinju, Krku, Rabu, Metkoviću, održali su i nekoliko tečajeva za teške ronioce i rezanje pod vodom, za ronioce brodogradilišta «Uljanik» i «3. maj» .

Najmasovnija ronilačka aktivnost u klubu je rekreaciono ili stažno ronjenje koje je namijenjeno za stjecanje iskustva, usavršavanja, razonodu, razgledavanje i slično. Organiziraju se 1 i 2 puta tjedno tijekom cijele godine.

Sistematskim planiranjem ronjenja u periodu od 1965.godine do danas preronjeno je gotovo cijelo priobalno podmorje Pule i okolice u dužini cca 20 Nm.
Na tim ronjenjima otkriveno je :

•  više prekrasnih podvodnih terena sa pećinama, mostovima, nadstrešnicama, tunelima, provalijama obraslih raznovrsnim raslinjem
•  nekoliko većih i manjih hidroarheoloških lokaliteta čiji primjerci krase i «Izložbu maslinarstva» u podrumu Arene
•  veliki broj MES (mina, torpeda, granata, aviobombi i sl.) zaostalih iz I i II svjetskog rata.

U klubu se podjednako usavršavaju: ronilačke vještine, podvodna orijentacija, plivanje perajama i brzinsko ronjenje.
Godinama je klub redovno sudjelovao na klupskim, općinskim, regionalnim i republičkim natjecanjima. Postignuti rezultati su uvijek bili veliki u obje, a naročito u ženskoj konkurenciji što najbolje dokazuje puna vitrina pehara u prostorijama kluba.

Ronilačke vještine u klubu drže primat. Sa više svojih ekipa klub je sudjelovao na mnogim natjecanjima i osvajana su visoka mjesta u obje konkurencije.
U podvodnoj orijentaciji ženska ekipa je bila 6 puta republički prvak, a više puta su bile druge i treće.

Za ovakav uspjeh zaslužna je bila cijela ekipa na čelu s trenerima, ali ipak najzaslužniji su bili: Millotti Claudia i Laković Dragan.
Plivanje perajama i brzinsko ronjenje je sportska grana koju je klub započeo relativno kasno.

Velikim doprinosom trenera Makovac Dina stvorena je mlada, ali masovna ekipa čiji članovi svojim individualnim rezultatima nisu bili zapaženi, ali kao složna ekipa, sudjelovanjem u svim disciplinama probila se blizu vrha na republičkim natjecanjima.

Na žalost, posljednjih godina radi slabije zainteresiranosti, sportska aktivnost kluba je u opadanju.

Udio CPA «PULA» u domovinskom ratu je značajan, jer je bio izvorište kadrovske i logističke podrške ronilačke postrojbe na području Pomorskog zapovjedništva za Sjeverni Jadran ( sada VPS Sjeverni Jadran).Došavši do spoznaje da bivša RM može oduzeti klupsku ronilačku opremu, ista je sklonjena iz kluba te sačuvana i iskorištena za popunu ratne ronilačke postrojbe.

Formiranjem HRM pa tako i Ratne luke Pula (VPS Sjeverni Jadran), istoj je 04.11.1991. pridodan već formirani, mobilizacijski provjeren i spreman za djelovanje: Samostalni odred za podvodna djelovanja Pula (SOzPD Pula). Sav zapovjedni kadar i većina ronilaca su članovi CPA «PULA». Kompletnu ronilačku logističku podršku postrojbi daje CPA «PULA» ( 17 kompleta ronilačke opreme, terenskog vozila, pokretni kompresor za punjenje ronilačkih aparata , punjenja aparata stacionarnim kompresorom te tekuće održavanje ronilačke opreme. Iz CPA je u SOzPD, koji je tijekom 1992. preustrojen u Samostalni vod za podvodna djelovanja (SVzPD) uključeno 25 ronilaca ( četiri časnika, tri dočasnika i 18 PM i Pdiv. ronilaca. Uz mnoge vojne pohvale i priznanja SVzPD je prva ratna postrojba koja je dobila Povelju grada Pule. Od 04.11.1991. kad je postrojba mobilizirana do 25.12.1995.godine kada je demobilizirana i ukinuta uz dnevne opće vojne zadaće samostalne postrojbe, izvršena su i 4753 borbena ronjenja, te na desetine helikopterskih vježbi spašavanja pilota iz mora. Tijekom tih ronjenja od kojih je većina izvedena na dubinama od 35 do 43m te udaljenosti od 3 do 10 Nm od obale pri čemu je izvađeno mnoštvo topničkih granata, pronađeno i uništeno mnogo morskih mina i drugih MES, nije zabilježen ni jedan ronilački incident. To streljivo je bivša vojska bacila u more, a nakon što su ga naši ronioci izvukli na obalu isto je remontirano u Zavodu Pula i odaslano na bojišnicu.

Naši instruktori izradili su Plan i Program obuke i odršali prvi tečaj ronjenja za HRM.